LAV PIVO

Prepoznatljiv ukus i autentičan kvalitet za prave ljubitelje piva

Miloš Danilović - potporučnik dr med.

Miloš Danilović - potporučnik dr med.


Miloš Danilović - potporučnik dr med.

''Na VMA stoji jedan lep natpis: „Zdrav čovek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu.“ Kad pomognete nekome da ozdravi, onda je i vama lepo. Uvek mi je dobro išla škola, volim da učim i medicina je bila logičan izbor za mene. Ispiti mi nikad nisu predstavljali problem, bilo je dosta da se uči, ali ja to zaista volim i nisam tremaroš. S druge strane, volim svoju zemlju, svoju otadžbinu, tako sam vaspitan. 

Dok sam bio srednjoškolac, tata je gledao dnevnik i u tom trenutku je na RTS-u bila ta prva generacija koja je upisana na VMA i sećam se da sam pomislio: ,,To je ono što želim.“ 
Smatram da su lekarski i oficirski poziv dva najlepša poziva i ovo mi je bila idealna šansa da se oprobam u oba istovremeno. Pomagati drugima, a istovremeno svojoj zemlji ̶ to je ono što je za mene važno. A biti potporučnik i najbolji student VMA - to je izuzetna čast, ali i velika odgovornost.

Bilo je dosta teških trenutaka, slagao bih kad bih rekao da nije. Jednostavno, imao sam jasan cilj i motiv, a to je upravo da završim ovo. Kada radite, kada se trudite i kada imate pred sobom jasnu ideju šta želite, rezultati su neminovni. Tako da sam na kraju zaboravio sve te teške trenutke, i evo, sad baš ničega ne mogu da se setim.

Znam da ljudi imaju svoje predstave o tome kako je na Akademiji, to je vojni sistem i vrlo rano smo se odrekli mnogo toga: rano ustajanje, ceo dan isplaniran... Navikneš se na pravila vrlo lako. Vikendima si često dežurni, pa si na terenu... nisi mogao ni da ideš kući kad si hteo, ali smatram da sve to može da se nadoknadi sada. Nekad kad dođem kući, kad se vratim na selo, moji znaju da se našale: „Ti nas postrojavaš, moramo da radimo, da ustajemo rano“. Ta vrsta discipline ulazi u vaš sistem i postaje rutina.

Za sve je potrebna samo dobra organizacija, uvek sam se trudio da svoj privatni život ne zapostavim. Za razliku od studenata u klasičnim domovima, nisam mogao toliko mnogo ni da izlazim, pogotovo ne radnim danima, međutim, bilo je žurki, izlazaka i ne osećam se kao da mi je nešto bitno promaklo. 
Prijateljstva koja sam stekao su veoma bitna na ovom fakultetu. Nas je malo i, znate kako kažu, u vojsci se stiču najbolji prijatelji, prijatelji za ceo život. I stvarno je tako jer ima dosta teških momenata i odricanja, i tu zaista vidite ko vam je prijatelj.

Bez lažne skromnosti, ponosan sam što sam uopšte završio fakultet na ovaj način, da nikad nisam poništio nijedan ispit, niti smatram da treba iko da poništi ispit; što sam doživeo da stojim u tom stroju najmlađih potporučnika kao prvi u klasi; što sam uspeo da budem najbolji među najboljima – to su uglavnom đaci generacije iz cele Srbije. 
Čast je stajati u tom stroju i, kad sam čuo himnu... kad znate da je to za vas i da je iznad proleteo avion da vam čestita... to je ono što čini srce puno.''